Glossy Slavesister Szh Javascript Slave Sister I don't care

Ja, nemam komentar. Nisam ni sumnjala da ce biti ovako dobro. Kao prvo, nisam stigla na Gojiru, mislim nije mi ni zao. Cekala sam rodjaka, jednog decka, i decka sa kojim sam se i dogovorila da idem. Tako da sam u startu bila obezbjedjena sa tri muskarca oko mene. Nije mi spala dlaka sa glave. Uredno sam sjela u auto, i otisla na koncert, i uredno sam se i vratila. Boli me vrat, noge, ledja, stopala, jedva sam otvorila oci u pola 11 jutros. Bila sam mnogo umorna, ali se i vise nego isplatilo. MH su bili odlicni, ni u to nisam sumnjala. "Halo" su na kraju "pokidali" sto bi rekli. Ali malo smo se nacekali dok je Metalika dosla i sve sredila. Poceli su oko 21:20h. Tacno sam pogledala na sat. Koncert pocinje sa scenom iz filma " Dobar, los, zao ". A, zatim "Hit the lights". Nema potrebe da pisem da mi je prije koncerta srce lupalo kao nenormalno, mislila sam puci ce. Zatim "Master of puppets" ; "The shortest straw" ; "For whom the bell tolls" ; "Blackened". Velika mana mi je sto sam niska. Ja sa svojih 1.67 sa svim dvometrasima oko mene, nisam mogla da vidim ni video bim kako treba, pela sam se na prste cijelo vrijeme, jos smo mi bili u parteru dok je fan pit mila majka. Pu! Karte su rasprodali jos u februaru, tako da, nismo imali sanse. Prije koncerta i tokom koncerta, jedno 50 ljudi koji se drze za ruke su prosli ispred mene, ne znam gdje i sto, ali su me mnogo nervirali. Sutke bez kojih se inace ne moze na takvim desavanjima, odigravale su se iza mojih ledja, sreca nista me nije dotaklo osim prolivenog piva na ledjima, i prosute Guarane iz moje case po stomaku. Uglavnom, sve je mirisalo na pivo i cigare, ali meni to ne smeta, to je miris rock n rolla! :D Dalje, onaj pravi osjecaj sam dozivjela uz "My friend of misery" to mi je omiljena sa Black albuma, pored "Holier than thou" ; "The God that failed" ; "Of Wolf & Man"; mozda je jedan od jacih utisaka na publiku ostavila "Nothing else matters" svi su bili u transu, naravno. Ali mene je oborila sa nogu "One" Sa svim laserskim efektima, i na mene je ostavila najjaci utisak. "Through the never" je bilaaaaaa pffff, fenomenalna. " Don't Tread On Me " " Wherever I May Roam" ; "The Unforgiven"; "Sad But True"; "Enter Sandman" je bas "pokidao". I tu zavrsise. I mi smo vristali, i vristali, i eto sreca, vratise se, mislim vjerovatno su to i planirali. I odsvirase "Fuel" toliko dobro da sam ja mislila srusicu se od srece! Naravno u bisu je uslijedila i "One" o kojoj sam vec pisala, i poslednja "Seek & Destroy". Bili su fenomenalno raspolozeni, James je kao i uvijek blistao sa svojim divnim zubima, i vokalom koji i nakon dvije decenije zvuci isto. Ne treba izostaviti efekte plamena, koji su bili postavljeni daleko od bine, a svi znamo i zasto. To mi je odmah palo na pamet kada sam ih vidjela. Sto dalje od James-a, to bolje. Bio je fenomanalno raspolozen, cak se i toboz, ubjedjivao sa nama hocemo li jos jednu pjesmu ili ne, to ej bilo pred "Seek & Destroy". On govori "No!" mi govorimo "Yes!" i na kraju kaze "Bilo je veoma lako da me ubjedite za jos jednu" Da, suvisno je reci da ga i danas dan obozavam. Kirk se naravno, kao i uvijek nije odazivao, ali je svirao na svojoj "Dracula" gitari koja mi se uvijek svidjala. Bas mi je bilo drago. Lars je lud kao drvo, kao i uvijek. Ne svidja mi se sto je prosipao vodu iz svojih usta po publici, jbg, volimo te, ali ne volimo da nas pljujes. Robert je izgledao fenomenalno kao i uvijek, on im je i najljepsi clan benda, ako mene pitate. Vrhunski basista. Lars je rekao da se nada da nije jedini koji smatra da bi Metalika trebala da se vrati u Beograd, i treci put. Jedna djevojka je uhvatila Larsovu palicu za bubanj, lucky bitch. Bacali su trzalice, palice, Robert je uzeo zastavu Srbije sa sobom. I James je nekoliko puta naglasio koliko nas voli. <3 MH su nas pohvalili takodje, samo sto ja nisam puno skakala uz njih. Bukvalno me glava zaboljela kad sam legla da spavam. Od silnog skakanja, i divljanja. Ali, ljudiiiiiii osjecaj je najbolji na svijetu! Srce mi je bilo k'o Rusija! Hocu opet, i hocu jos! Mislim da sam u jednom momentu mogla umrijeti, i ne bi mi bilo zao. Nisam skidala osmjeh sa lica, jer sam bas, bas bila srecna. Od sad ganjam samo fan pit, i nista drugo! Eto. Tol'ko.

Evo, nakon dugog predomisljanja odlucih da napisem post. Sutra je jedan od velikih dana u mom zivotu. Tacnije, jedan od najvaznijih dana u mom zivotu. Dugo, dugo sam cekala na taj dan. Godinama. I eto, konacno je tu. Sutra u ovo vrijeme vec cu zeljno iscekivati clanove benda na bini, koju sam btw nadgledala juce. I prethodnih dana. Morala sam da vidim kako i sta. I bice fenomenalno. Mislim da ce mi srce puci od srece. Par ljudi mi je vec reklo, da ce umrijeti sutra vece na koncertu. Naravno, u sali. Svi cemo biti prepuni srece i pozitivne energije. I jedva cekam. Black album je jedan od najboljih albuma Metalike, slazem se, svoje misljenje sam ja iznijela jos ranije, zeljela bih i neku pjesmu sa Load ili ReLoad, ta dva su mi omiljena, i da ne zaboravim last but not the least: Death Magnetic. Ocekujem bar dvije sa poslednjeg, i jos dvije sa Load ili ReLoad. Bilo bi zaista idealno. Svoje misljenje o Nothing else matters nema potrebe da iznosim, to je jedina pjesma koju ne volim, iz razloga sto je mainstream. I previse. To je sramota. Ali nisu oni krivi, vec ljudi bez mozga. No, da ne ulazim u tu napornu pricu, ostacu i dalje u pozitivnom duhu. Radujem se sutrasnjem danu. Predgrupe su Machine Head i Gojira. Nisam neki hardcore fan ni jednog, ni drugog benda, MH je odlican, ali nisam neki fan. To sto kazem da nisam neki fan, ne znaci da ih ne volim, da su bzvz, vec znaci da ih nisam slusala toliko. Ja prvenstveno idem zbog Metalike, dok neki idu i zbog MH. Cini mi se da je Gojira manje bitna, ali je ipak bitna. Bice to jedno kick ass metal vece. I znam da ce biti fenomenalno. Nije to bilo ko. To je Metallica! U poslednje vrijeme vracam se toj muzici, i buntovnistvu koju nosi. Nisam ja uopste promijenila svoj muzicki ukus. Ja sam i dalje vjerna rock n roll-u. To stoji. I stajace. Vec sest godina slusam tu vrstu muzike, i nema potrebe da mijenjam. Otkrivam bendove, i sirim vidike, al' ne mijenjam muzicki zanr. :D I ljudi jednostavno ne mogu da razumiju osjecaj kada slusas omiljeni bend uzivo, i kad ih vidis, pa makar i na video bimu. Definitivno, ovo je smak svijeta. Desice se ove godine. Ovo je sve mnogo dobro, da bi se zavrsilo kako treba. Mnogo dobrih koncerata, Metallica 2x (drugi put), MH, GN'R 2x, Prodigy 2x, Ozzy, Marilyn Manson, Slash 2x, Faith No More 2x, Lenny Kravitz 2x, fali jos samo Skunk Anansie drugi put i bice fenomenalno. Jos bih ja dodala Foo Fighterse, i naravno, naravno *drum rolls* Incubus!! Ko drugi? Hvala ti Boze! I eto. Da, naucila sam da vozim rolere. Ljudi uce da ih voze sa 5 ili 6 godina, ja ne. Ja sa 19. Jer je citavog zivota bilo: "Nemoj, pasces, udarices se" Bla, bla, bla. Nije lose za sad, idem fino, samo treba vjezbe da to ide kako treba. Ovih dana nisam nikako kuci bila. Sto je dobro. Sto i treba. Jer sestra mi jede zivce. Svaki dan. Pokusavam da ostanem hladne glave kao sto sam obicno, ali je previse naporna. Think postive, think positive. Ah, javljam detalje sa velikog zivotnog dogadjaja, isto vece, ili mozda u srijedu. U svakom slucaju, detalji ce biti otkucani uredno i fino. :D Bye, bye.

Hmm, bio bi red da napisem prvi post u maju, ne? Bilo mi je jako tesko otici na faks danas, jer sam bas uzivala ovih dana. Evo, i kisa je padala, ne znam da li jos uvijek pada, i sve je pokvarila. Ali, eto. Ne znam kako se osjecam povodom predstojeceg koncerta. Kao sto sam vec pisala, srce ce mi puci od srece. I sada, neka mi neko kaze kome da zahvalim? Bogu, naravno. Ja inace nisam tip, koji prosipa religiju, na sva usta, vec jednostavno, dovoljno dugo se molim za to, tako da, znam da je od Boga. Ja, zaista ne mogu da zamislim koliku On ljubav pruza nama. Ne mogu da zamislim koliko je jaka ta ljubav. Dok, kada pogledas svijet i ljude oko sebe, jednostavno, ima toliko ljudi koji su nesposobni da pokazu emocije. To moze biti genetski, u smislu, da postoje ljudi u porodici koji na isti nacin reaguju, tj., ne reaguju. A, to moze biti jednostavno dio osobe, koji ne zeli da reaguje. Al, ipak msilim da tu ima i naslednog faktora. Ja, prva, nisam sposobna da iskazem emocije. Nikome. Pa, cak ni rodjenoj majci, koja mi je sve na svijetu. Nikada nisam upoznala oca, niti sam ikad bila svijesna njegove figure u mom zivotu, jer mu se desilo to sto se desilo, prije mog rodjenja, ali mama mi je pricala, da je imao hladno drzanje. Bez pokazivanja previse emocija, tako da je moguce da sam tu njega "povukla". A, i to je jednostavno tipicno za Jarceve. I on je bio Jarac u horoskopu, tako da je i to sasvim razumljiva pojava. Ali, to je jednostavno dio mene, koji sam pokusala jednom da osposobim, ali nisam uspjela, sto ne znaci, da mozda jednog dana, necu. Znam da sam citavog zivota bila takva, i to je valjda dio mene koji je takav kakav je. Dalje, kazu grijeh je pozeljeti tudje, ali ja nekad tako odlutam i pomislim: "Blago djeci Dejva Grohla, Dzejmsa Hetfilda, Larsa, oni bas imaju badass roditelja!" Ali bas, to je super. Mislim, toj djeci to nista ne predstavlja, to je za njih samo tata. Njih ne zanima sto je on vrhunski muzicar, to sto je on inspiracija toliko ljudi. Al' dobro. Naci cu i ja badass muza, pa ce moje dijete da ima tatu gitaristu ili bubnjara. Boze, uvijek sam bila luda za muzicarima, jos od malih nogu. A, sada odoh. Laku noc.